U sredu 2.3.2016. u biblioteci je održano školsko takmičenje mladih recitatora. Odziv učenika, pogotovu mlađih razreda, bio je izuzetan. I ove godine su bili zastupljeni stihovi dečjih omiljenih pesnika Ršumovića, Zmaja, Antića, Dučića. Prvo mesto u kategoriji mlađih razreda osvojila je Lena Imamović, učenica 4.razreda, koja je recitovala pesmu Vlade Stojiljkovića „Dugačka pseća pesma“. Posebnu pohvalu je dobila učenica drugog razreda Teodora Batić. Prvo mesto u kategoriji starijih razreda je osvojila Nevena Komadinić, učenica šestog razreda, recitujući stihove „Drhtave pesme“ Miroslava Antića. Pohvaljujemo mlade recitatore!

Na opštinskom takmičenju iz programiranja Vladimir Zeljković je osvojio 3. mesto, a Mihajlo Tomić 4. obojica su se plasirali na gradsko takmičenje. ČESTITAMO!

Na opštinskom takmičenju iz Engleskog jezika Jovana Marković osvojila je 2. mesto, kao i Jovan Jezdić. Žarko Jurić osvojio je 3. mesto. ČESTITAMO!

Pogledajte kompletan raspored po odeljenjima za prva tri radna dana u drugom polugodištu.

U drugom polugodištu školske 2015/16. godine došlo je do promena u organizacije rada škole. 

Zbog toga:

Posle velikog odmora u smeni posle podne, posle 16 časova, biće zatvoren ulaz za učenike iz školskog dvorišta, kao i tehnički ulaz škole. Biće otvoren samo glavni ulaz, na koji će učenici izlaziti i gde će roditelji učenika mlađih razreda dolaziti po decu.

U drugom polugodištu školske 2015/16. godine svi učenici starijih razreda ( V, VI, VII, VIII ) će pohađati nastavu samo u jednoj smeni – smeni PRE PODNE.

Mlađi razredi ( I, II, III, IV ) i dalje će pohađati nastavu u dve smene, koje se sedmično menjaju.

Proslava svetosavske priredbe počela je svečanim činom sečenja kolača, a potom je akademski deo programa najavio hor muzičkim numerama vezanim za sećanje na Savinu misiju i delo. Učenici osmog razreda su recitalom  "Šta čini jedan narod" podsetili prisutne na ključne pojmove koji čine deo narodnog bića. Tekst je preuzet iz knjige "Zaveštanje Stefana Nemanje" i ostavio je snažan utisak na publiku, a i na same učesnike programa dok su pripremali izvođenje. U nastavku priredbe učenici prvog razreda su recitovali o drugarstvu, a skeč učenika drugog razreda je sjajnom glumom izmamio osmehe publike. U završnom delu priredbe, u  veselom duhu je ritmičko plesna sekcija prvog razreda podsetila da su deca zaista ukras sveta. Horske tačke su izborom numera pratile sadržaje recitala, a solističke tačke instrumentalista su upotpunile muzički doživljaj.

ŠTA ČINI JEDAN NAROD? (iz Zaveštanja Stefana Nemanje)

ZEMLjA

Narod koji nema svoju zemlju ne može se nazvati narodom.
Narod čini zemlja.
Ako hoćeš da zemlja ostane tvoja, moraš na njoj biti i ostati.
Ako narod ima majku, onda mu je majka zemlja na kojoj živi. Ona nas uvijek iznova rađa i hrani. Zemlja je vječna rodilja naroda.
Čuvajte je i ljubite. Uzmite svoju zemlju na dlanove i ne ispuštajte je nikada i ni za šta iz svojih ruku, jer ste sa tom grudom zemlje u ruci narod, a bez te grude, praznih šaka, samo skitnice među narodima.


KRV
Kao što velika rijeka teče kroz klisure u polja, tako kroz vremena teče krv i pretače se iz naraštaja u naraštaj i iz vijeka u vijek.
šta je onda čovjek nego mali sud u kome se vječna i sveta krv prenosi s pokoljenja na pokoljenje.
Zato krv ne pripada čovjeku nego narodu. I ne lije se nikad za jednoga nego za narod. Ničiju krv ne prolivajte zato što je iz tuđega plemena ili naroda. Ali ljuto branite krv svoju jer u njoj jest krv predaka naših.

GROB
Grobovi i kosti čine narod.
Oni koji ne znaju za svoje grobove i kosti nikada neće postati narod. 
A groblja su tiha seoca u kojima još uvijek borave pod zemljom naši preci.
Narod ne čine samo oni živi na zemlji, što po njoj hode i tvore, nego i svi mrtvi, svaki na broju koji u njoj počiva. Jer bez onoga pod zemljom, čedo moje milo, onoga najneznatnijeg i bezimenog, ne bi bilo ovoga na zemlji, sada znatnog i imenitog.
Naša groblja su najsvjetliji biljezi našeg naroda i najsvetiji graničnici naše domovine.



NEBO
Svaki čovjek nad svojom glavom ima svoje nebo, i svaki narod nad sobom ima svoje nebo. Tamo im je sve što im nije na zemlji.
Gore je sve što čekamo.
I zapamti, čedo moje, da je čovjekovo tijelo na zemlji, a njegova duša vije se nebom. 
Tako i tijelo naroda boravi na zemlji, a duša naroda obitava na nebu.
Samo narod koji nema dušu nema ni svoga neba. 

JEZIK-REČ
Čuvajte jezik kao zemlju. Riječ se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta je narod izgubi li jezik, zemlju, dušu?
Jezik je tvrđi od svakog bedema.
„Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i počitujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sajedinjavati, ne preliva se u drugi, ne propada.“

CRKVA
A mi smo uzidani u svoje crkve tvrde građe, kadre da odole strašnim udarima vremena. Tu smo ispisali svoju vjeru i živopisali svoje likove u njima.

Kad se crkva pravoslavna zida
Prvo duša od greha se vida,
Pa se kadi tamjanom molitve,
Opasuje pasom uzdržanja
I svijetim pričešćem zalaže,
Tako samo i Gospod pomaže.

REČ
Narod koji nema svoje knjige i svoga pisma, svojih knjigopisaca i svojih knjigoljubaca ne može se nazvati narodom.
Izgovorena riječ traje dok se izgovara, pa nestaje kao dah iz grudi koji ju je proizveo.
Samo napisana riječ ostaje.

SLOVO

Slovo je čudno sjeme. Pismena su najbolje zrnje sjemeno svakoga naroda. Klija sa papira poslije hiljadu godina i rascvjetava se u glas i riječ, u sliku i priču, u misao i čuvstvo, i u davne otkucaje srca.
Ono što narod ne može mačem ni plugom, može knjigom i pisalom. 
Dobar književnik više vrijedi nego tri ljute vojvode i tri velika grada. Knjigu niko ne može pokoriti, a mnoge zemlje i gradove sačuvala je knjiga među svojim tvrdim koricama.


IME

Čuvajte srpska imena. I po njima se naš narod poznaje među drugim narodima. Imena naših otaca i matera, naše braće i sestara i naša rođena imena sveta su koliko i ova svetačka koja sada nosimo.
Ko bi nas branio da nemamo toliko Branislava? Bilje ne bi se zvalo biljem da nije Biljane. Mir nam ne bi imao ko ljubiti da nam nije Miroljuba i Miroslava. Da nam nije bilo Rastka ne bismo toliko uzrasli kao narod i opstali kao hrast udarima vremena. 


VERA

Nikada nećemo biti veći hrišćani ako manje budemo Srbi.
Svaki narod i daje nešto hrišćanstvu. A kad mu dade, hrišćanstvo više ne može da mu bude tuđe, nego njegovo. I što mu više daje, i što više od njega kroz svoju dušu prima, to ovaj narod sve više postaje hrišćanski. na nama je da u hrišćanstvu opstanemo i svoji ostanemo. U tom je smisao naše vere.


PESMA
I pjesma i svirka čine narod. Svaki narod ima svoj glas i svoju pesmu po kojoj se poznaje. Pesmu možeš samo čuti i osjetiti onim svojim duhovnim čestima iz kojih je i sama pesma sastavljena.
Ona je krilati duh i duša čovekova i narodna. Umjesto krila Bog je čovjeku dao pjesmu da na njoj LETETI MOŽE kao ANđeo. Ako je išta u čovjeku anđeosko i božansko, onda je to pesma.
U pjesmi duša narodna obitava.
Telo čovjekovo zemlji teži, a duša i pjesma nebu u visine. I zapamti da je ta vazdušasta struja pjesme iz svirale najtvrđa granica naroda i države.